Manipulacija s brojem mrtvih u logoru smrti u Jasenovcu potresa sve one koji imaju ikakve veze s tom stravičnošću i neobjašnjivim i nikad nekažnjenim zločinom genocida fašističke NDH kao tvorevine velikog njemačkog Rajha iz Drugog svjetskog brata.
Boško Jugović, kozaračko dijete s "jasenovačkim putem i sudbinom" a sa adresom Floride, u SAD, gdje živi duge godine, bio je više nego šokiran izjavama Franje Tuđmana da u Jasenovcu, tom "radnom logoru" nije stradalo više od "trideset do četrdeset tisuća žrtava". Otac nacije, stvaralac neostvarene fašističke NDH iz njemačkog vremena, iz Drugog svjetskog rata, Tuđman u ovovremenu, govori jezikom starodrevnosti, ponašajući se spram Jasenovcu kao i prema Srbima uopšte u prošlosti. Povrijeđen tom činjenicom a s ranama koje nikada ne prolaze a potiču iz Stare Gradiške i Jasenovca, Boško Jugović piše predsjedniku SAD Bilu Klintonu 1999. godine: "Gospodine predsjedniče, moje ime je Boško - Bob Jugović. Rođen sam u Bosni i Hercegovini i kao dijete proveo sam izvjesno vrijeme u hrvatskom i muslimanskom koncentracionom logoru. Za to vrijeme izgubio sam oca, dvojicu braće, dva strica, ujaka i babu (čiji je ona bila neprijatelj?) i još mnogo drugih rođaka, komšija i prijatelja. Proživio sam pakao na zemlji, a da nam uopšte nije bilo jasno zašto smo bili podvrgnuti ovakvim varvarskim uslovima. Kako sam kasnije spoznao, sve je to samo zatao što smo Srbi i po njima bili smo različiti od Hrvata i Muslimana, narod smo kojeg je trebalo iskorijeniti. Zar i danas da nam, u BiH, bude dosuđena ta i takva sudbina?"Tragajući za različitim proameričkim podvalama, Boško Jugoviš pita gospodina Bila Klintona: "Ko falsifikuje broj mrtvih u fabrici smrti u Jasenovcu i zašto iza toga stojite kada u vašingtonskom institutu stvari sasvim drugačije stoje? Zbog čega podržavate Franju Tuđmana, pomažući mu da dovrši ono što nisu stigle ustaše u zloglasnom koncentracionom logoru Jasenovcu?... Na preporuku Tita, Hrvata, Amerika je bombardovala Beograd upravo na Uskrs 1945. godine, ubivši tom prilikom 30.000 Srba i svega nekoliko Nijemaca dok je za to vrijeme glavni grad takozvane NDH, Zagreb, pun tenkova i njemačke vojske, ostao nedirnut..."
Dosta toga, u svom pismu, pitao je Boško Jugović američkog predsjednika Klintona, ali odgovor je bio prost i uopšten, kao da uopšte ne zna gospodin predsjednik o čemu se radi: "Veoma sam Vam zahvalan što ste izložili Vaše poglede na situaciju u bivšoj Jugoslaviji. Ja sam mnogo zabrinut povodom nastavljanja borbi tamo i zločina koji se sada čine nad nedužnim narodom u tom području..." - odgovorio je Bil Klinton na pismo Boška Jugovića.
Arogancija, gluposti i indolencija pogleda predsjednika svjetske velesile, gospodina Klintona naspram strave Jasenovca i njegovih oko sedam stotina hiljada stradalnika, potvrda je nepoznavanja i negiranja svega šta se u toj najvećoj fabrici smrti u Drugom svjetskom ratu na Balkanu stvarno događalo. Otud još jedno podsjećanje na te dane, mjesece i godine strave u Jasenovcu, logoru smrti, iz usta i svijesti onih koji su preživjeli smrt i, na sreću, postali svjedocima jasenovačke istine.
- Zapanjujuća je brojka djece koja su stradala u Jasenovcu i logorima koji su bili na neki način pod upravom ovdašnjih zločinaca. Samo s Kozare i iz Potkozarja stradalo je oko 25.000 djevojčica i dječaka a imena blizu dvadeset hiljada smo identifikovali i svojevremeno objavili kao dokument koji je, valjda, opomenuo svijet - svjedočio je svojevremeno publicista i dijete logoraš Dragoja Lukić iz Miloševa Brda, ponad Podgradaca, a koji je živio i radio u Beogradu, posvetivši se upravo tragalaštvu za jasenovačkom istinom i svojim istosudbenicima. On je objavio desetak knjiga ispovijesti preživjelih ali i spoznaja i istraživačkih rezultata o stravičnim događajima u Jasenovcu i njegovim logorima.
- Neštedimice je ovaj čovjek radio više od pet decenija na afirmaciji istine i stvarnosti fabrike smrti Jasenovac i njegova ostvarenja su dragocjenost koju je ostavio iza sebe. Sve što je učinio za tu istinu, žrtva je čovjeka koji je i sam, negda, bio dijete logoraš, srećom preživjevši tu kataklizmu u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu - zapisao je o Dragoju Lukiću narodni heroj i pisac, pokojni Rade Bašić, autor poznatih knjiga o kozarskoj epopeji i dr Mladenu Stojanoviću a po kojima je snimljen film "Kozara". Upravo je ta kozarska epopeja bila kao stvorena za ustaško-fašističko divljanje i hvatanje Kozarčana i Potkozarčana kao zečeva, koji su završavali u logorima smrti.
Jedan drugi stvaralac i istraživač, dr Antun Miletić, ovako je jednom zgodom opisao izgled logora Jasenovac: "U početku je koncentracioni logor Jasenovac bio primitivan, ograđen s više redova bodljikave žice. Tokom vremena tri četvrtine logorskog prostora opasano je zidom visokim 3-5 metara, a na četvroj strani reka Sava je činila ogradu. Na zidu je bilo sedam zidanih stražarnica, tako raspoređenih da se s njih mogao lako kontrolisati ceo logorski krug i dalja okolina. Iz stražarnica su virile puške i mitraljezi; bile su snabdevene dovoljnom količinom municije i ogromnim reflektorima. Na vrhu zida bili su redovi bodljikave žice i žice pod električnim naponom. Za ulazak u logor i izlazak iz njega služila su dvoja vrata od jakog drveta, oko kojih su bile stražarnice s dvosatrukom stražom. Od logorskih prostorija najpoznatije po zlu bile su: 'Ciglana', 'Glavno skladište', 'Pičilijev krematorij', 'Sablasno jezero', 'Zvonara', 'Tunel', 'Granik', 'Skela', 'Lančara', 'Pilana', 'Mlin' i 'Stolarija'".
"Međutim, kada se pominje koncentracioni logor Jasenovac uglavnom se misli na "Ciglanu", u kojoj su počinjena najstrašnija zverstva. Od polovine novembra 1941. do 23. aprila 1945. Jasenovac je bio najveći logor smrti i u njemu se dnevno nalazilo tri do četiri hiljade logoraša..." - svjedoči dr Anton Miletić.
Piše Ranko PRERADOVIĆ
Izvor: Fokus
