Boško Bob Jugović
Boško Jugović, rođen je 1936. godine u Pucarima,
Kozarska Dubica, kako sam kaže (jer tokom Drugog svjetskog rata stradale su i
crkvene knjige) pred svetog Iliju. Osnovnu školu završava sa vrlodobrim
uspjehom u obližnjem selu vojskovi, 1948. Žarko je želio da nastavi školovanje
u nižoj Gimnaziji u Dubici. U internat, međutim, nije primljen, a ni majka, u
opštoj bijedi i siromaštvu, nije bila u stanju da plati privatni smještaj. Da
ne bi ostao izvan škole, Boško donosi neobičnu odluku: ponoviće četvrti razred
osnovne škole. Upravo je te godine otvorena škola u Pucarima. Tu svoju odluku
on saopštava Bosi Fundulić, jednoj od dvije učiteljice koje su se početkom
septembra obrele u školi. Ona to sa simpatijama prima i „ponavljača“ smješta u
klupu.
Ređaju se petica za peticom. Tako će Boško još jednom
završiti četvrti razred. Imao je petice iz svih predmeta i nijednom nije
izostao sa nastave.
U decembru 1949. započinje u Sarajevu izučavanje
stolarskog zanata. Odatle, kasnije, prelazi u Foču. Stolarski zanat završava
1953. godine.
Ljubav prema majci čvrsto ga veže za kućn prag. Ali
dolaze sve teža vremena, a i porodica se proširuje. Svoju šansu Boško će
potražiti u Sloveniji. Sa grupom turista koji odlaze u Italiju, na olimpijske
igre, u Rim odlazi i Boško. Odatle će pješice prijeći granicu i naći se u
Francuskoj.
Odlazak u Italiju, a potom u Francusku uveliko je
opredijelio njegov dalji životni put. Neko vrijeme radi u Parizu, kada se
konačno spaja sa porodicom, suprugom i sinom. Tu im se rađa i drugi sin. 1963.
godine zaputiće se preko Atlantika u Kanadu. Od 1964. živi u Hamiltonu.
Posjeduje firmu koja se bavi prometom nekretnina.
Bosanska Dubica, stara fotografija
